Već odavno sam mrtav
a još uvek sam među vama.
U meni živi mrak
koji izjeda me iznutra.

Bijem uludu bitku,
znam već dasam  izgubio.
Noktima grebem za svaku sekundu
ne pitam uopšte šta ona nosi.

Moj protivnik je silan
do sad je srušio mnoge.
Mali sam ja zalogaj,
za tako ogromnu zver.

Masku neustrašivu nosim,
i grudi vazduhom pumpam,
dok srce u njima drhti,
k'o prestrašeno dete.

 Al' pravi razlog za strah nemam
jer moj je put neminovan,
Kazaljka na satu kuca,
i uporno odbrojava vreme.

Zmaj koji pred nogama mi stoji
nikad ne priznaje poraz.
Na jednu odsečenu glavu,
nove mu dve izrastu.

 Od bitke umoran sam već,
rane su svuda po meni.
Ali ni jedna rana ne boli,
kao te oči vaše.

U njima ne vidim čoveka
koji sam nekada bio
Već  sažaljenje na senku
koja od mene osta.